Yay! Međunarodni je dan kave i proslavit ćemo ga onako kako najbolje znamo: uz dobru pjesmu i naravno - šalicu kave. U nastavku vam donosimo 15 pjesama o kavi i za kavu koje možete poslušati dok kuhate kavu, pijete kavu, gatate ili perete suđe od kave. 15. FRANK SINATRA - The Coffee SongAnd when their ham and eggs need savor I just dropped in to have a cup of coffee, friend. Make it warm and make it sweet Black coffee, I'm in trouble Coffee and cigarettes are best when shared with you. We sat here together just to pass time; I'm drinking forty cups of coffee Black coffee, no sugar, no cream But it seemed so natural, darling Meet me at the coffee shop One more cup of coffee for the road All I want is a proper cup of coffee I’d rather stay inside than being out tonight One cup of coffee, then I'll go. Autor: Maja Lončarek
0 Comments
I dalje ne znamo kome se obratiti sa Vi, a kome sa ti. Činjenica da primjećujemo kako druga djeca odrastaju i da smo prestare za dramu nas razdire iznutra. I dalje se veselimo katalozima iz dućana i ubiremo najbolju ponudu crvenog graha u konzervi. U nastavku donosimo još 9 znakova odrastanja! 1. SLOBODNO VRIJEMEPosao, studiranje, treninzi i ostale obaveze jedva da nam ostavljaju nešto slobodnog vremena, ali kad ga se domognemo ne preostaje nam ništa drugo, nego u njemu uživati. Više ne kukaš da ti je dosadno, ne lupaš glavom o zid, nego jednostavno uživaš u svakoj bolno dosadnoj sekundi, pa makar bilo i da sjediš na kauču i gledaš u bijeli, hladan, prazan zid – dobro ti je i stvarno uživaš. ''Taman izađem iz vlaka i krenem prema tramvajskoj stanici. Vidim da dolazi devetka i trčim. Jedva uspijem uletit u tramvaj i - okej, spustim torbu na pod i stanem pored mlađeg dečka koji je sjedio. Odjednom on ustaje, a ja i dalje stojim jer - stojim. Ima još slobodnih mjesta, pa da mi se sjedilo, sjela bi na neko od tih mjesta. I dečko mi se obrati sa: ''Ne, ne, sjedni...'' Sjela sam. Prezbunjena. Wow. Razmišljala sam jesam li upravo naletila na endemsku vrstu zvanu gentleman ili samo izgledam staro, pa mi se zato ustao? Mistery.'' Kad si mali i bedast – jednostavno mrziš nositi čizmice (bilo koje vrste) po zimi, snijegu i kiši. Konstantno se prešetavaš u platnenim tenisicama i to je to. Nema diskusije. Ne razumiješ maminu logiku toga da ćeš se prehladiti i da ne možeš tako hodati i gackati po lokvama. Praviš se da je luda, ali vješto izbjegavaš da ti popipa čarape kad se vratiš doma. Odjednom si odrasla osoba koja shvaća logiku obuće, iako ti se i dalje to ne sviđa, ali ćeš to napraviti jer želiš da ti bude mekano i toplo, a tenisice ćeš pospremiti duboko u ormarić i šapnuti im da ćeš se vratiti po njih u proljeće (dakle u tipa 6. mjesecu). ''Nedavno sam radila studentski posao koji uključuje radionicu s djecom, s ciljem da pobijedim svoj strah od komunikacije s istima (true story, malo se bojim djece koja nisu ona kul starmala). Iako kod svojih prijateljica primjećujem razvijanje majčinskih osjećaja, sebe nikad nisam vidjela kao majku, a mislila sam da su moje godine (21) puno bliže onima djece koja sudjeluju na radionici, nego nakupljenim brojkama njihovih roditelja. Bilo nam je super jer sam shvatila da djeca ipak nisu toliko strašna kao u mojoj glavi i vrlo brzo smo počeli opušteno razgovarati. A onda se pojavilo pitanje. "Teta, a jel imate vi djecu?" Ajme. "Teta." "Djecu." Stara sam.'' Svi se posprdno deremo ta četiri slova s vremena na vrijeme, ali u jednom trenutku proradio je onaj gumb u glavi koji nam je počeo odašiljati signale da ta četiri slova možda imaju smisla. Odjednom počneš živjeti kroz izgovor da ćeš uskoro napuniti 30. godinu, a onda i 35., a tad se kao trebamo dovesti u red. Pa, zašto ne divljati dok se još može i dok se još možemo, ako ništa, opravdati svojim balavim godinama, ako ničim drugim. Više ne postoji onaj dramatičan trenutak kad ti se noge odsjeku jer ti je mama rekla da si u utorak u 14 sati naručen kod zubara. Sad postoji dramatičan trenutak kad se sam sjetiš naručiti na pregled. S godinama shvatiš da nema smisla izbjegavati bolnice, a ''bolje spriječiti, nego liječiti'' nikad nije zvučalo bolje. Ili ćeš se jednostavno praviti da ćeš od one ''jedne'' čaše vina dnevno biti super zdrav. Za sve postoji papir. Trebaš potvrdu? Daj kunu i potvrda je tvoja. Onda ju ispuni, onda odi tamo da ti lupe žig, a onda odi predat tamo, a onda ti tamo kažu da ti fali još ovaj papir koji možeš podignut tamo, a ovjerit tamo. I tako u krug. Pusa odraslom životu, birokraciji i jadnom drveću. Pada sve teže. Broj ljudi s kojima se družiš i koje istinski voliš (a ne ono - toleriram vas) se znatno smanjuje. Možeš ih nabrojati na prste jedne ruke. I zbog tog se ne osjećaš tužno ili nepoželjno, već zadovoljno i sretno jer si dovoljno STAR da shvatiš da ti ne treba 39857385 prijatelja i da si zapravo sretan s te tri osobe koje imaš, s kojima piješ kavu i kartaš Uno. tekst: e-reaList
giphy.com Onaj tko nikad nije imao psa ili na njega gleda kao na „samo psa“ ima veliku prazninu u sebi koje nije ni svjestan. Najbolji prijatelj, uzor, promjena, učitelj, test, ljubav – sve u jednom sitnom dlakavom stvorenju. Postoji ta posebna vrsta ljubavi; kao prema bratu ili sestri, prema roditelju, prema djetetu, prema najboljem prijatelju. On je taj koji ti briše (okej, liže) suze, koji te sluša i ti jednostavno znaš da on sve razumije. Uvijek, ali uvijek je tu za tebe. Mali ljubomorko i malo jaje koje povezuje cijelu obitelj. On je tvoj sretan dan. Sjeti se onog pogledića najveće sreće baš svaki put kad te ugleda. Priča ti koliko si mu nedostajao i što je sve radio kad te nije bilo i grli te i daje puse i skače iiiii... sretan si, što god se dogodilo ranije u tvom danu. On je taj osjećaj doma. Toplina i sigurnost. On je tvoj muci, buci, ribi, slatkica, bucica, micko, bucbuc. Tvoj hrabri spasitelj, najbrži trkač, najelegantniji i najsimpatičniji šetač, najslađa brigica. Taj je pas tvoj test i tvoja promjena. Hoće li on papati i biti na toplom, ovisi o tebi. Zauzvrat, daje ti najveći poklon koji ćeš ikad primiti – čistu ljubav. Na tebi je samo da ju prihvatiš. Ako si dovoljno otvoren za takvu veliku ljubav, čestitaj si. Ti si veliki čovjek. Otvorio si svoje srce tom dlakavcu koji će u tebe unijeti veličanstvenu promjenu. Veliko malo klupko sreće tvoj je učitelj. Tvoj uzor koji će uvijek biti uz tebe. Definicija pravog prijatelja. Ljudi su skloni izdaji, ali on ne. Čvrstoća njegove odanosti je nemjerljiva i nelomljiva. Zato nemoj biti ljut kad ode. Koliko se god spremao za dan kad ode iza duge, nikad se ne spremiš. Pa kako i bi, on je tvoja čvrsta srećica. Slobodno budi tužan, proživi sve emocije. Kad sve suze odu, u miru mu zahvali. Na svojoj nježnosti, na svom velikom srcu punom suosjećanja, brižnosti i veselja. To je najbolji dio tebe koji ti je baš on dao. To zauvijek ostaje s tobom. A sutra, kad rane zacijele dopusti novom malom prijatelju da te nauči još puno toga. Znaš da se isplatilo. Posvećeno jednom posebnom malom muceku, Beniju. Nononica, poponica, šošonica. :) Piše: Petra Sedlanić
FOTO: flickr, mnm.com Iako svi vodimo tihi protest protiv odrastanja, a najviše nas veseli kada nam baka napuni tanjur preko ruba, kada čujemo zvuk lopte koja se odbija od betona ili kada možemo provesti dan ispod plišane dekice sa zdjelom zanimacije za zube zvanih kokica i litrom mjehurićastog gledajući svog omiljenog Disneya, Balta ili Shreka – ipak svi putevi naših života vode odrastanju. |
|