Kraj je rujna i svi dobro znamo što se sprema, zato uskočite u najudobniju odjeću i obuću i - pravac u dvoranu jer pred nama je četvrto izdanje projekta Možemo pokretom. Mario Guteša je 26-godišnji plesač koji za sebe voli reći da je ''veliko, zaigrano dijete''. Plesati je počeo čim je naučio hodati, a njegov su talent i osjećaj za ritam prepoznali roditelji još davnih dana: Cijela priča oko plesa počela je dok sam još bio u pelenama. Imali smo veliki zvučnik u dnevnom boravku i ja sam uvijek plesao i skakao na tu jednu određenu pjesmu koju su roditelji počeli naručivati na radiju da bi vidjeli volim li ja plesati ili je to samo do pjesme. Na kraju su me odlučili upisati na ples jer sam stalno skakao. Dvadesetogodišnju plesnu karijeru započeo je standardnim i latino plesovima, a s 15 godina okrenuo se urbanim plesnim stilovima jer je htio ''biti kao oni plesači na MTV-u''. Osim toga, okušao se i u baletu, jazzu i break dance-u. ''Kad ne plešem, uvijek plešem''Mario vodi juniorsku hip hop grupu u plesnom studiju Fusion, tečaj za odrasle u latino i standardnim plesovima te drži privatne sate za mladence da bi ih pripremio za prvi ples. Plesu pridaje veliku važnost u životu i smatra da ga je ples odgojio te da je zahvaljujući treninzima naučio biti samostalan, organiziran i poštivati druge. Upravo je to ono što želi prenijeti djeci koju trenira, a osim toga – želi ih podučiti da prošire kreativnost. Pitali smo ga što radi kad NE pleše, na što nam je rekao da ''uvijek pleše''. No, ako nije u dvorani, onda je u kuhinji ili u udobnosti kauča gleda filmove. Možemo pokretom – projekt kao refleksija pokretača Osim što podučava ples i surađuje na različitim projektima, on je i pokretač udruge i istoimenog humanitarno-plesnog projekta Možemo pokretom. Sanjao sam cijeli projekt. Čim sam se probudio i otvorio oči, uzeo sam papir i kemijsku u ruke i sve ispisivao – ideje, kako bi se sve to moglo realizirati, kombinirao i napokon složio priču – prisjeća se Mario kako je došao na ideju. Možemo pokretom udruga je koja se bavi promicanjem plesa i hrvatske plesne scene. Osim toga, tu je nastao i istoimeni humanitarno-plesni projekt koji obuhvaća tri cjeline i predstavlja Marija. Prvo je to što sam plesač, a projektu i udruzi je u cilju promovirati ples. Zatim, projekt je humanitarnog duha, a oduvijek sam se htio baviti humanitarnim radom. Treća cjelina je organizacija samog događaja, a to mi je oduvijek bilo privlačno i želim se time baviti u budućnosti. Cilj udruge je pomoći onima kojima je to najpotrebnije. Prve godine novčana sredstva prikupljena na radionicama i završnoj produkciji donirana su Hrabrom telefonu, a druge dvije godine Udruzi za sindrom Down - Zagreb. Ove godine sredstva se prikupljaju za ''Udrugu osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije MALA KUĆA''. Prošle godine sam radio kao vilenjak u kućici Djeda Božićnjaka na Zrinjevcu. Bilo je jako puno djece s kojima smo se naslikavali i pričali. Došla nam je jedna mama s autističnim dječakom koji redovito odlazi na terapije u udrugu Mala kuća. Čim sam to saznao, upalio mi se kliker u glavi. Predstavio sam joj se u tom smiješnom kostimu i pitao je li zainteresirana za suradnju, a ostalo je povijest. |
Martina Špoljarić mlada je umjetnica koja je oduvijek u umjetničkim vodama. U osnovnoj školi obožavala je crtati, a od kraja srednje škole počela se baviti fotografijom. Iako u počecima nije imala ni svoju opremu, uvijek se snašla jer je ljubav prema fotografiji bila jača od svih prepreka. Nikad nije pohađala tečajeve ni radionice fotografije jer kako kaže „nitko te ne može naučiti biti kreativan“. |